koji ga u životnim traženjima dovodi k Isusu, jer zna tko može dati konačni odgovor. Pita ga, kako može ' baštiniti ' život vječni ? Isus ga je pogledao očito blagim, sućutnim pogledom, jer je zavolio u njemu spremnost, znajući da mu je potreban još

, vjerujemo u Boga koji je toliko ljubio svijet da je poslao svoga Sina, da nitko tko u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni (usp. Iv 3, 16). Osjećamo li ljepotu toga dara vjere u Isusa Krista? U obredima u kojima se nalazi obnova krsne vjere čuje

. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih. život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može

. Čitač: I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: ' Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni ? ' Na ovo pitanje, koje plamti u najdubljoj dubini našeg bića, Isus je odgovorio prošavši križnim putem. Promatramo te

zemlje.« Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni . Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske

kaže: I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni (Iv 3, 14 - 15). Poruka je jasna: spašava nas vjera u Isusa Krista podignuta na križ

, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3, 16). To dao nije se dogodilo bez slobodnog pristanka i sudjelovanja Božjeg jedinorođenog Sina. Isus je

. život vječni " bila je naslovna tema pete i posljednje tribine u povodu Godine vjere. Sudjelovali su: prof. dr. sc. fra Ante Vučković

bez duše ", zaključio je. Dr. Vučković je uporište za tri naslovne sintagme "oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni " promatrao kroz vlastito vjerovanje. Napomenuo je kako vjerniku katolička ispovijed omogućuje iznijeti ono što

, novu zajednicu - Crkvu. Temeljni je događaj novoga vremena postojanje Crkve kao mjesta gdje se susreću vrijeme i život vječni . To zavrjeđuje svu našu pozornost.

. U njemu to više sudjelujemo što ga više priopćujemo drugima. To nas vraća tekstu Prve poslanice svetoga Ivana: "Taj Život vječni , koji bijaše kod Oca i očitova se nama... navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s

kao hranu za tijelo, pa ni za dušu, nego mnogo više i mnogo dalje: kao hranu za život u izobilju ", za život i preko smrti, za život vječni . Bog nam daje na dar samoga sebe, sav svoj život, da bi mi svoj ljudski život mogli živjeti u novom izobilju, u Božjem

, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja i u budućem vijeku život vječni . A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi. Mt 10, 37 39 / Mk 10, 29 31

riječi i njegova stola blagujemo hranu koja nam ne daje snagu ovozemaljskog života već se ovdje dobiva duhovna hrana za život vječni . U nastavku propovijedi naglasio je važnost okupljanja obitelji oko zajedničkog stola, to je važno za obitelj za one s